Poljska u Bosni
i Hercegovini

Od 24. februara 2022. godine, kada je Ruska Federacija izvršila neopravdanu i ničim izazvanu agresiju na Ukrajinu, svakodnevno se pred našim očima otvaraju tragične scene zla, bola i patnje stotina hiljada Ukrajinaca. Drama izbjeglica miliona civila, uglavnom žena i djece, te ogromne ratne gubitke i razaranja podsjećaju nas na najmračnije trenutke u najnovijoj istoriji Europe i svijeta.

Ruska agresija nosi sa sobom neizmjerna razaranja. Vojne operacije se izvode s punim predumišljajem protiv nevojnih ciljeva, uključujući objekte ukrajinske kulturne baštine kao i vjerske objekte. Jedan od simbola ovih varvarskih radnji su zapaljene zgrade Svjatogorske lavre u Donjeckoj oblasti, u istočnoj Ukrajini. Ovo mjesto je izuzetno važno za pravoslavnu crkvu. Prvi zapisi o postojanju Lavre potiču iz 17. vijeka, a nakon što je počela ruska invazija, Lavra je postala utočište za civile - uključujući hodočasnike i sveštenstvo, starija lica, kao i osobe sa invaliditetom i djecu. To nije spriječilo ruske trupe da brutalno pucaju na kompleks hrama. Usljed napada uništeno je više manastirskih zgrada. Drvena Isposnica Svih Svetih - najveća drvena crkva u Ukrajini s početka 20. vijeka - potpuno je izgorjela.

Svjatogorska lavra jedna je od mnogih potresnih ilustracija ruskih napora da unište ukrajinske vjerske objekte. Na meti su bile i pravoslavne crkve u Mariupolju i okolini Kijeva, kao i centar islamske kulture u Sjevjerodonecku. Slična sudbina zadesila su groblja i spomen-obilježja, uključujući i ona iz Drugog svjetskog rata, koja su devastirana i oskrnavljena. Brutalno uništavanje mjesta vezanih za identitet, uključujući i vjerska, dešava se Ukrajincima bez obzira na njihovu vjeru ili porijeklo.

Moramo biti svjesni da je ruska represija nad predstavnicima vjerskih manjina u Ukrajini počela mnogo prije današnje invazije. Nakon ilegalne aneksije Krima od strane Ruske Federacije 2014. godine, vjersku diskriminaciju posebno su teško osjetili autohtoni krimski Tatari koji tamo žive. Njihova prava i slobode sistematski su kršile ruske okupacione vlasti. Postoje pritvori, oduzimanje prava na pravično suđenje ili zatvor iz političkih razloga ili kao rezultat optužbi za navodni ekstremizam ili terorizam zbog pripadnosti tatarskoj etničkoj i vjerskoj grupi. Tatarske organizacije, poput lokalne uprave Medžlisa, bile su zabranjene, a njihovi članovi potisnuti. Progon i uznemiravanje pogađaju i predstavnike drugih vjerskih manjina na okupiranom Krimu, uključujući između ostalih i Jehovine svjedoke i sljedbenike protestantskih crkava.

Vjerski progon je stalno prisutan u različitim dijelovima svijeta, gdje su sukobi podstaknuti vjerskim fundamentalizmom i etničkom mržnjom. Često se dešavaju akti otvorenog nasilja – poput krvavog napada na katoličku crkvu sv. Franje Ksaverskog u Owou na jugozapadu Nigerije, gdje je poginulo oko 40 ljudi dana 5. juna ove godine, na svetoj  misi o svetkovini Duhova. U drugim slučajevima, to je problem sistemskog progona čitavih vjerskih grupa - kao što je slučaj u Afganistanu kojim vladaju talibani ili protiv Zajednice Jazida u Iraku koja pati od nasilja od strane islamističkih terorista.

Sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja je osnovno ljudsko pravo. Njegova suština je sloboda ispovijedanja vjere po svom izboru, promjena vjere ili neispovijedanja bilo koje vjere i pravo na ispovijedanje svojih vjerskih stavova. To je univerzalno pravo na koje svako ima pravo, i ono je neotuđivo – niko ne može biti prisiljen da prihvati ili napusti dato vjersko uvjerenje. Niko ne bi trebao biti diskriminisan na osnovu svojih uvjerenja.

Promoviranje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja jedan je od važnih ciljeva poljske vanjske politike u oblasti ljudskih prava. Na poljsku inicijativu, Generalna skupština UN-a ustanovila je 2019. godine Međunarodni dan sjećanja na žrtve nasilja na osnovu vjere ili uvjerenja, koji se obilježava svake godine 22. augusta.

Poljski partneri u implementaciji ove inicijative su zemlje kojima je zalaganje za vjersku slobodu prioritet. Ujedinjeno Kraljevstvo je jedna od zemalja s kojima najtjesnije sarađujemo u ovoj oblasti. Upravo su naše zemlje, zajedno sa Sjedinjenim Američkim Državama, bile domaćini godišnjih međunarodnih konferencija za slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja koje su pokrenute 2019. godine – globalnih sastanaka predstavnika vlada, civilnog društva i lidera različitih vjera.

Mi, Poljaci, smo posebno osjetljivi na ova pitanja. Sjećamo se Drugog svjetskog rata i onoga što se dešavalo na našim prostorima. Želimo da svijet uči iz svojih grešaka i da se ovakve tragedije ne ponove. Vjerujem da ćemo zahvaljujući zajedničkim naporima - kako na domaćim tako i na međunarodnim forumima - postići svoj cilj i nikada više nećemo vidjeti slike poput goruće Svjatogorske lavre.