Djevojke iz Domovinske vojske
16.02.2022
Povodom 80. godišnjice preimenovanja jedne od najvećih i najefikasnijih podzemnih oružanih organizacija u Evropi okupiranoj od strane Njemačke, Poljske unije za oružanu borbu u Domovsku vojsku, Kancelarija za međunarodnu saradnju Instituta nacionalnog sjećanja (IPN) pripremla je spot o ženama u Domovinskoj vojsci. Produkcija je dio kampanje IPN „Iz ljubavi za Poljsku“, koju je otvorio konferencijom za novinare, predsjednik Instituta dr Karol Navrocki u znak sjećanja na sve one koji su služili u redovima Domovinske vojske.
Većina njih pripadala je mladoj generaciji, bili su u godinama kada se najviše želi voljeti, a zaljubljena osoba je spremna na velike žrtve. Razlog zašto se toliko ljudi pridružilo Domovskoj vojsci, spremni da se bore protiv osvajača i da rizikuju svoje živote, bila je ljubav veća i dublja od mladalačkih osjećanja - ljubav prema Poljskoj.
Pripremom 80 biografija vojnika, izložbama, konferencijama i publikacijama, Institut nacionalnog sjećanja odaje počast svim pripadnicima Domovinske vojske. Film se fokusira na mlade žene u redovima Domovinske vojske koje su izgubile živote u borbi protiv okupatora. Predstavljanjem profila nekoliko medicinskih sestara, glasnika, kurira, obavještajaca i vojnika koji se bore za ljubav domovine i poginulih u njenoj odbrani, sjećamo se na hiljade poput njih.
Među njima su Ana Smolenjska, začetnica simbola borbene Poljske i žrtva KL Aušvica, Janina Pšisežnjak, oficir za vezu i medicinska sestra koju su komunisti ubili kada je bila u sedmom mjesecu trudnoće, Zofia Jarkovska-Krauze, medicinska sestra koja je umrla u Varšavskom ustanku osamnaest dana nakon vjenčanja, ili Vanda Vengerska, kurir i obavještajna službenica, ubijena u Berlinu.
Jedinstvena karakteristika filma je zvučna podloga. Alan Roj Vilson, kanadski muzičar, pisac i učitelj koji je doživio ličnu tragediju prije dvadeset godina, predložio je da u projektu obilježavanja Instituta nacionalnog sjećanja koristi svoju pjesmu "I Just Want You to Come Home" (Samo želim da se vratiš kući) koju je komponovao za njegovog preminulog sina. Upravo je ovim djelom, koji izražava bol nakon gubitka voljene osobe i veoma univerzalan po značenju, ilustrovan film o mladim ženama iz Domovinske vojske koje su žrtvovale svoje živote za domovinu.
Prije smrti, Džošua Vilson je rekao svojim roditeljima: "Uradili smo šta smo mogli" i "morate živjeti dalje". Drugi svjetski rat je odavno završen, a zahvaljujući posvećenosti te generacije, mi Poljaci još uvijek živimo. Ipak, treba se sjetiti onih koji su uradili šta su mogli i platili za to najveću cijenu.