Poljska u Hrvatskoj

01. rujna u 4:45 sati njemačka vojska je započela realizaciju plana napada na Poljsku pod kodnim imenom  Fall Weiss na fronti duljine 1600 km. Prvog dana rata posebnom točkom otpora bilo je vojno skladište na Westerplatte, koje je poljska vojna jedinica branila tjedan dana. Prema pretpostavkama njemačkih zapovjednika provedba munjevitog rata (takozvani Blitzkrieg) je trebala dovesti do brzog guranja poljske vojske u obranu s ciljem da ih se okruži i razbije. S obzirom na veliku nadmoć neprijatelja, odredi Poljske vojske su bili prisiljeni vratiti se u unutrašnjost zemlje već u prvim danima kampanje, iako vremenska zamisao plana Fall Weiss nije do kraja izrealizirana.

Unatoč značajnoj vojnoj nadmoći neprijatelja i agresiji sovjetskih divizija na teritorij Poljske 17. rujna 1939. g., jedinice Poljske vojske pružale su žestok otpor. Bitka kod mjesta Kock bila je posljednja u tzv. rujanskoj kampanji. Iako su 6. listopada 1939. g. poljske divizije položile oružje, protiv Nijemaca i dalje su se borile vojne jedinice koje su nastavile pružati otpor i djelovati protiv njemačkog okupatora. Za primjer uzmimo Specijalni odred poljske vojske pod vodstvom zapovjednika Hubala.

Na području Poljske okupatori su započeli masovno istrebljenje lokalnog stanovništva koje je trajalo praktički do završetka Drugog svjetskog rata 1945. g.

Napad Njemačke na Poljsku nije podrazumijevao samo teritorijalno osvajanje, već i pacifikaciju stanovništva i uništenje njezine inteligencije. Bombardiranje grada Wieluń, kao i drugih poljskih gradova, već je u prvima satima sukoba prouzrokovalo značajne gubitke civilnog stanovništva. Tijekom konferencije u Jełowoj 12. rujna 1939. g. Nijemci su raspravljali o eliminaciji poljskih društvenih elita. Plan ubijanja poljske inteligencije u okviru tzv. Intelligenzaktion, odnosno u okviru akcije AB (Außerordentliche Befriedungsaktion) Njemački Reich je dosljedno provodio u nadolazećim godinama okupacije. U travnju i svibnju 1940. godine Sovjetski Savez izvršio je seriju masovnih pogubljenja poljskih vojnih časnika i inteligencije, poznatu kao pokolj u Katynskoj šumi.

Poraz Poljske u obrambenom ratu 1939. g. nije značio i kraj otpora na teritoriju države. Unatoč represiji od strane oba okupatora, već 27. rujna 1939. g. osnovana je Služba za pobjedu Poljske. Tajne strukture poljskog pokreta otpora postale su najveća podzemna organizacija u okupiranoj Europi, dok su Poljaci na drugim bojištima započeli rat s okupatorom, naposljetku doprinijevši pobjedi Saveznika i završetku Drugog svjetskog rata.