Poljska u Hrvatskoj

1. Poljska je surađivala/kolaborirala s nacističkom Njemačkom.

Prije Drugoga svjetskog rata poljska diplomacija nastojala je održati dobrosusjedske odnose s Njemačkom. Nije bilo govora o ulasku Poljske u bilo kakav vojni savez s Hitlerom. U međuratnom razdoblju Poljska se nalazila između dva agresivna susjeda: Njemačke i Rusije, koje u praksi nisu priznavale pravo poljskog naroda na samostalnu državu. U Berlinu je 1934. godine potpisan poljsko-njemački sporazum o nenapadanju, koji je trebao jamčiti rješavanje sporova mirnim putem. Ali ranije, 1932. godine, sličan pakt o nenapadanju potpisan je sa SSSR-om.

2. Poljaci su prisilili Hitlera da s njima započne Drugi svjetski rat. Zašto je Drugi svjetski rat počeo 1. rujna 1939. upravo u Poljskoj? Nije bila spremna surađivati. Hitler nije imao izbora nego provesti svoje planove [i to] počevši od Poljske.

Druga Poljska Republika odbila je Hitlerove zahtjeve, kao i prijedlog poljsko-njemačkog saveza usmjerenog protiv SSSR-a. Upravo su nacistička Njemačka i sovjetske vlasti 23. kolovoza 1939. godine potpisale sporazum protiv Poljske (tzv. pakt Ribbentrop-Molotov), ​​koji je Njemačkoj omogućio da 1. rujna 1939. pokrene agresiju na Poljsku. Sovjetska Rusija i nacistička Njemačka skladno su surađivale do lipnja 1941. godine.

3. Poljska je postala žrtvom politike prema Čehoslovačkoj, jer je prema poznatim protokolima Ribbentrop-Molotov dio tog teritorija pripao Rusiji, uključujući zapadnu Ukrajinu.

Poljska nije sudjelovala niti je bila strana Münchenskog sporazuma (30. rujna 1938.), koji je de facto ozbiljno ograničio suverenitet Čehoslovačke. Poljski zahtjevi u vezi s pokrajinom Zaolzie postavljeni su nakon potpisivanja Münchenskog sporazuma.

4. Na taj je način Rusija, pod imenom Sovjetski Savez, vratila svoje povijesne teritorije.

SSSR je pripojio istočne teritorije Druge Poljske Republike kao rezultat oružane agresije (17. rujna 1939.) u vrijeme kada se Poljska borila protiv njemačke invazije. Bio je to nož u leđa poljskoj državi. Tzv. narodni referendumi, koje su Sovjeti provodili u poljskim pograničnim područjima, bili su u ozračju terora i namještanja. Grad Lavov i područja tadašnjeg Lavovskog i Stanislavovskog vojvodstva (današnja zapadna Ukrajina) nikada nisu pripadali Ruskom Carstvu. Područje Grada Vilniusa također povijesno nije bilo dio Rusije.

5. Ukrajina je de facto umjetna tvorevina koju su stvorili Lenjin i Staljin.

Moderna Ukrajina kao država nastala je zahvaljujući ukrajinskom nacionalnom pokretu. Boljševici je nisu stvorili, već su samo osvojili dio njezina teritorija, čime je postala jedna od sovjetskih republika. Ukrajina je nastala zahvaljujući volji samih Ukrajinaca.

6. Lijeva obala Dnjepra, uključujući Kijev, povijesno je ruska zemlja.

Kijev je bio povijesni glavni grad Kijevske Rus, a Moskva u to vrijeme nije postojala. 1991. godine Ukrajina je postala neovisna država s međunarodno priznatim granicama.

7. U Poljskoj se pojavila ideja o Ukrajincima kao zasebnoj naciji.

Proces samodefiniranja Ukrajinaca kao posebne etničke skupine odvijao se paralelno s analognim procesima koji su se javljali u Europi 19. stoljeća. Nitko nije umjetno „izmislio“ ukrajinski narod.

8. Na teritoriju Ukrajine stvorene su NATO baze.

Na teritoriju Ukrajine nema NATO baza.

9. U Ukrajini su se dogodila dva državna udara čiji je cilj bio umjetno prekinuti veze s Rusijom.

U Narančastoj revoluciji ukrajinski narod nije pristao na izbornu krađu. Organiziranje drugog kruga glasovanja omogućilo je izbor predsjednika Viktora Juščenka, koji je zapravo osvojio većinu glasova. Nakon Revolucije dostojanstva predsjednik Petro Porošenko je demokratski pobijedio na predsjedničkim izborima.

10. 2014. godine Moskva je bila prisiljena braniti Krim jer je bio u opasnosti.

2014. godine nije bilo nikakve prijetnje za Krim. Revolucija dostojanstva dovela je do mirne promjene vlasti, putem demokratskih izbora. Ruski „mali zeleni ljudi“ pojavili su se na Krimu kako bi destabilizirali situaciju u Ukrajini.